Ja noćas oblačim, onu košulju od svile,
Na njoj su nekad znam, tvoje male ruke bile.
Naš dom se grije, hladnom vatrom s kamina.
Na zidu pišem, tvoje ime, ostacima karmina, tvog.
Nema čega nema, puna soba uspomena,
A ja moram osmijeh tvoj da gledam na drugoj.
Nema čega nema, u muzeju uspomena,
Al' ništa mi ne vrijedi, ti tuđa si žena.
Kroz iglu provlačim, tvoju kosu mjesto konca,
Da srce sašijem, da ne traži više krivca.
Moj san se mrvi, k'o prvi osmijeh s lica tvog,
Ja ne sumnjam, dobro znam -
Ljubav je ubica, moj...
Ja noćas oblačim , ONU košulju од svile ,
Na njoj су nekad znam , tvoje мужчина ruke желчи .
NAS дом себе grije , hladnom vatrom с камина .
Na zidu pišem , tvoje име , ostacima Кармина , tvog .
Нема CEGA нема , пуна соба uspomena ,
JA moram osmijeh tvoj да gledam па drugoj .
Нема CEGA нема , и muzeju uspomena ,
Аль ' Nista миль пе vrijedi , ти tuđa си Zena .
Кроз Iglu provlačim , tvoju косу mjesto konca ,
Da SRCE sašijem , да не traži тиски krivca .
Мой Сан - себе mrvi , k'o prvi osmijeh с LICA tvog ,
Ja пе sumnjam , добро znam -
Ljubav JE УАБИИЦ , Мой ...
